13. Hrvatski biološki kongres

S međunarodnim sudjelovanjem

Poreč
Valamar Diamant Hotel
19 - 23. rujna 2018.

Plenarni predavači

Igor Stagljar is a Professor in the Departments of Biochemistry and Molecular Genetics at the Donnelly Centre in the University of Toronto, Canada. He received his Ph.D. in Molecular Biology from ETH Zurich in Switzerland. His postdoctoral fellowship was at the University of Zurich where he studied RNA transcription and DNA repair. In addition, Igor was a visiting scientist at the University of Washington in Seattle with Stan Fields, the inventor of the yeast two-hybrid technology. Igor was Assistant Professor at the University of Zurich from 2002-2005, Associate Professor at the University of Toronto since 2005, and Professor since 2010. Amongst his most significant scientific achievements to date are the elucidation of functions of various membrane proteins involved in human health and disease. He is currently involved in major proteomics projects to map how integral membrane proteins interact to produce either healthy or diseased cells. To that end, his lab is using high-throughput interactive proteomics, genetic, and biochemical tools to understand how cell signaling and membrane transport pathways control cell behavior in normal and disease cells. Igor is the recipient of several national and international science awards. He is a member of the Editorial board of BioTechniques, Molecular Genetics and Genomics, BMC Biotechnology, Journal of Molecular Biology, Biochemical and Biophysical Research Communications, and Molecular Systems Biology. Lastly, he is a co-founder of Dualsystems Biotech Inc, one of the world-leading companies in the field of interactive proteomics.

Dr.sc. Zdravko Lorković dio je grupe dr.sc Frederica Bergera na Gregor Mendelu Institutu za molekularnu biologiju bilja Austrijske akademije znanosti, koji se nalazi u Campus Vienna Biocenter u Austriji. Biljni je biolog s dugogodišnjim iskustvom istraživačkog rada na području biologije RNA, kromatina i epigenetike. Trenutačno, u fokusu istraživanja su mu osnovna pitanja vezana uz organizaciju genoma u modelnoj biljci Arabidopsis thaliana (uročnjak). Koristeći se dostignućima genetike, genomike, biokemije i stanične biologije u svojim istraživanjima analizira histonske varijante s ciljem utvrđivanja načina na koji njihove modifikacije utječu na transkripciju, popravak DNA, segregaciju kromosoma i remodeliranje kromatina u somatskim i reproduktivnim stanicama.

Sanja Sviben, je postdoktorand na Max Planck Institutu za koloidnu kemiju i međufaze u Njemačkoj. Nakon što je magistrirala molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, istraživala je biomineralizaciju koralja i procese taloženja kalcijevog karbonata u sklopu Laboratorija za procese taloženja Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Sredinom 2013. godine započela je doktorski studij na Max Planck Institutu za molekularnu fiziologiju biljaka u Njemačkoj pod mentorstvom Dr. André Scheffela. Tijekom doktorata istraživala je proces biomineralizacije u kokolitoforama različitim metodama biokemije, molekularne i stanične biologije te fizikalne kemije. Dr. Sviben je za svoj istraživački rad u sklopu doktorata nagrađena Jeff Schell nagradom Max Planck Instituta za molekularnu fiziologiju biljaka te Otto Hahn medaljom Max Planck društva. Početkom 2017. godine Dr. Sviben se pridružuje Zavodu za biomaterijale Prof. Dr. Peter Fratzla u sklopu Max Planck Instituta za koloidnu kemiju i međufaze u Njemačkoj gdje nastavlja istraživanje sinteze biomaterijala u biološkim sustavima. Trenutno se bavi istraživanjem mehanizama poravnavanja hitinskih vlakana u kutikuli skakavaca. U svojem istraživanju Dr. Sviben koristi različite tehnike elektronske mikroskopije s fokusom na FIB-SEM tehniku i 3D vizualizaciju.      

Prof. Dr.sc. Silvija Markić  redovita je profesorica na Sveučilištu u Ludwigsburgu u Njemačkoj. Do ožujka 2017. godine radila je kao docentica na Sveučilišta u Bremenu (Njemačka). Diplomirani je profesor kemije i matematike. U svom znanstvenom radu bavi se edukacijom budućih nastavnika te istraživanjima vezanim uz polje didaktike i metodike kemije. Njezini znanstveni interesi povezani su uz stavove i uvjerenja nastavnika prirodoslovnih predmeta te njihove metodičke kompetencije (PCK). Bavi se i jezičnim pitanjima u polju pedagogije kemije i njenog poučavanja, kulturološkom raznolikošću u području edukacije prirodnih znanosti te kooperativnim učenjem i alternativnim metodama poučavanja.

Dr.sc. Petra Pjevac nakon studija molekularne biologije na Sveučilištu u Zagrebu (2006-2009), nastavlja svoje obrazovanje na Max Planck Institutu za Mikrobiologiju Mora u Bremenu, Njemačka. Znanstveni interes tijekom izrade magisterija (2011) i doktorata (2014) bili su joj mikroorganizmi koji kataliziraju oksidaciju sumpora u različitim morskim staništima. Od 2015. godine zaposlena je kao istraživač-postdoktorand na Zavodu za Mikrobnu Ekologiju (DOME) pri Sveučilištu u Beču. Trenutno se bavi istrživanjem mikrobne ekologije i fiziologije nitrificirajućih mikroorganizama i općenito mikroorganizme koji sudjeluju u kruženju dušika.

Ana Prohaska, DPhil je znanstveni suradnik na Odsjeku za zoologiju Cambridge Sveučilišta (UK) i članica GeoGenetics grupe koju vodi profesor Eskea Willerslev. Njezini znanstveno istraživački interesi nalaze se u području ekologije, biogeografije i evolucije s fokusima na razjašnjavanju dugoročne dinamike vrsta i ekosustava kao odgovora na promjenu okoliša, pretežno kroz primjenu istraživanja drevnih genoma. Ana je dobila diplomu doktorice znanosti na Sveučilištu Oxford, gdje je radila na ekološkim odgovorima nizinskih tropskih prašuma jugoistočne Azije na klimatske promjene u prošlosti, pomoću istraživanja fosilnog peluda i biomarkera lipida iz sedrenih sedimenta. Prije toga diplomirala je na smjeru inženjer biologije s ekologijom na Sveučilištu u Zagrebu 2008. godine, a 2009. godine magistrirala na smjeru Biodiversity, Conservation and Management na Sveučilištu Oxford. Aktualna istraživanja Ana provodi na projektu SinPoll, koji financira Leverhulme Trust, a koji ima za cilj razvijati metodu sekvencioniranja cijelog genoma iz pojedinačnih zrnaca fosilne peludi.

Dr.sc Paula Dobrinić je poslijedoktorand na Odsjeku za biokemiju Sveučilišta u Oxfordu, Velika Britanija. Doktorirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine. U sklopu doktorata razvila je molekularni alat za ciljanu metilaciju DNA temeljen na sustavu CRISPR/Cas9 koji se može koristiti za ispitivanje mehanizama regulacije genske ekspresije kod sisavaca. Područje njenog znanstvenog interesa je razumijevanje načina na koji promjene u kromatinu utječu na regulaciju ekspresije gena. U grupi prof.dr.sc. Rob Klosea (Sveučilište u Oxfordu), istražuje ulogu Polycomb represivnih kompleksa u regulaciji gena te doprinos CpG-otoka tome procesu.

Tamara Basta-Le Berre je docent na Sveučilištu Pariz-Jug i istraživač na Institutu za integrativnu biologiju stanice, u Orsay-u kod Pariza. Dobila je doktorat iz područja mikrobiologije na Sveučilištu u Stuttgartu u Njemačkoj. Na postdoktorskom studiju boravila je na Institutu Pasteur u Parizu i na Školi politehnike u Palaiseau. Tamaru zanima evolucija i funkcije molekularne mašinerije u arhejama, trećem tipu stanica koji je različit od bakterija i eukariota. Od dolaska u Institut, radi na biosintezi univerzalno modificiranog tRNA nukleozida t6A, koji je ključan za točnost prevađanja tRNA. Njen najvažniji doprinos u tom polju je biokemijska i strukturalna karakterizacija biosintetskog sustava t6A u arheja i eukariota. Nedavno je doprinijela u istraživanju mutacija u sintetskim genima za t6A i teškim genetskim bolestima ljudi, a trenutno proučava funkcije proteina za biosintetiziranje t6A u in vivo sustavu kod hipertermofilične arheje i evoluciju enzima DNA giraze u arhejama.

Miroslav Plohl je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Zavodu za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Voditelj je Laboratorija za strukturu i funkciju heterokromatina. Diplomirao je na studiju biologije na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju izradio je na Institutu Ruđer Bošković. Dvije godine je proveo na poslijedoktorskoj specijalizaciji na Institute of Molecular Biology of Barcelona (IBMB – CSIC), Španjolska, gdje je u nekoliko prigoda također i kasnije boravio kao gostujući znanstvenik. Njegov dugotrajni znanstveni interes su istraživanja genomike nekodirajućih ponovljenih sekvenci DNA. Ova tema privlači sve više pozornosti zbog utjecaja koje ove sekvence imaju na genomsku arhitekturu, evoluciju i funkciju. Njegov rad je uglavnom fokusiran na uzastopno ponovljene sekvence DNA koje su karakteristične za heterokromatinska područja eukariotskih kromosoma, općenito poznate kao satelitne DNA. Ova istraživanja radi na modelnim organizmima kukaca kornjaša, oblića iz korijenovih kvržica i na školjkašima, koji imaju različito organizirane ponovljene sekvence DNA na svojim kromosomima. Koristeći metode molekularne genetike, genomike i bioinformatike, zajedno sa svojom grupom trenutno radi na istraživanju ponovljenih sekvenci DNA u centromernim kromosomskim područjima navedenih modelnih organizama. Nadalje, M. Plohl je angažiran u različitim evaluacijskim, recenzentskim i editorskim aktivnostima. Od dužnosti u matičnoj ustanovi, predsjednik je Znanstvenog vijeća IRB-a. Također je uključen u nastavne aktivnosti i naslovni je redoviti profesor u trajnom zvanju na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku.

Zora Modrusan is a Senior Scientist in the department of Molecular Biology at Genentech. She joined the company in 2004 and during the past fourteen years has managed a core laboratory that provides a full suite of genomic technologies in support of the company’s effort towards new drug target discovery and development. These technologies include microarrays, Sanger sequencing, and Next Generation Sequencing (NGS). Recently, Zora has been developing single cell sequencing technologies that reveal cellular diversity of complex tissues and identify novel cell types. Currently she leads a focused effort on enabling single cell genomic support across Genentech’s research. Prior to Genentech, Zora worked for several years as a scientist at Incyte Genomics, a company that provided an integrated platform of genomic technologies designed to help understand the molecular basis of disease. Before Incyte Genomics, Zora worked at the start-up company ID Biomedical in Vancouver, British Columbia, where she managed a product development team working on gene-based diagnostics. Zora holds a Ph.D. in plant molecular genetics from the University of British Columbia. She obtained a M. Sc. in plant physiology while working in the electron microscopy lab at the Institute Rudjer Boskovic. Zora completed a B.Sc. in biology from the University of Zagreb, Croatia.